Gemišt

17/01/22

Gemišt

SAŽETAK

Potpuno je neupitno da Hrvatska i hrvatski sport imaju dobre i odlične trenere.

Potpuno je neupitno da Hrvatska i hrvatski sport imaju dobre i odlične trenere. Da bi bili sjajni, ponekad moraju proći i onaj mali dodatak koji se tiče odnosa prema javnosti. Svaki trener kad tad mora u sebi naći kako će komucirati svoje misli i svoje djelovanje unutar sporta prema van. Hrvoje Horvat, nesumnjivo veliki i perspektivno još veći trener dobio je iznimno vruć kesten u svoje ruke - hrvatsku rukometnu reprezentaciju koja uvijek cilja medalje na najvećim natjecanjima, ali sad u doba smjene generacija, usred korona krize. I sad još “samo” mora ostvariti dobar plasman u svim akcijama koje slijede. Pri objavi imena koja putuju u Mađarsku, trener Horvat je, logično, razmišljao o rukometu i bio je svjestan da je sa svim igračima koje je promatrao i planirao svoju ekipu, svoj stl igre, porazgovarao, objasnio im zašto netko ide, a netko ne i rekao im kakvi su mu planovi i što očekuje. No, nije to isto na jasan način objavio prema javnosti, pa se prije puta u Mađarsku u jednom trenutku stvorila pogrešna slika da Horvat nekoga voli ili ne voli, da mu Gobac sastavlja ekipu i slično. Već prvi dani mađarske sage pokazuju da sad puno bolje reagira i bez obzira na rezultate, siguran sam da će i taj dio odraditi svakoga dana i sa svakom objavom sve bolje. No, dok sam mišlju još uz rukometaše, moram glasno primjetiti situaciju kad su se usred Mađarske našli hrvatski i srpski navijači, fotografirali se, popili nekoliko pića, porazgovarali i otišli na utakmicu navijati svatko za svoju momčad. Umjesto da nam takva vijest bude normalna, mi joj se iščuđavamo. Umjesto da se tako ponašamo, mi takav čin proglašavamo čudom i iznimkom. Umjesto da napokon počnemo sport doživljavati kao ljepši dio života, mi uporno “mrzimo” one koji
ne navijaju za “naše”. Dakako, ovdje bih sad trebao ubaciti misli sociologa o utjecaju nogometne navijačke subkulture i nogometnih navijača pretežno nižih socioloških skupina na ostale sportove i ostale navijače, no to bi nas odvelo, bojim se, predaleko, a ništa ne bismo riješili niti mogli zaključiti. Ako se novi klinci i novi navijači sami ne osvijeste i sami ne krenu u normalnije odnose, nikakvi sociolozi, a još manje sportski novinari neće previše utjecati na konačnu sliku na tribinama različitih dvorana. No, da je lijepo pročitati da su se navijači međusobno počastili gemištima, lijepo je.

Baš kao što je lijepo bilo vidjeti vaterpoliste Jadrana 30 godina nakon osvajanja naslova prvaka Europe, na bazenu u Zagrebu. Njihovi su današnji nasljednici, aktualni pobjednici Kupa nastupili u utakmici protiv hrvatske reprezentacije. Kako rezultat ionako nije bio primaran, neodlučan ishod smo mogli napisati i prije utakmice. No, važno je nešto drugo - ideja i zahvala Jadranašima na tom naslovu kojega su ostvarili na “domaćem” bazenu u Trstu, protiv Savone, usred rata, prometne odsječenosti pola Hrvatske, treniranja posvuda, igranja i putovanja po Europi samo autobusom, no uz čvrstu odlučnost da naprave nešto pozitivno i uspješno. Uspjeli su, prva je to titula nekog hrvatskog kluba nakon osamostaljenja, pa je samim time još svjetlija u povijesnim okvirima. Tko bi, zapravo, rekao da je prošlo 30 godina od tada…

U međuvremenu je hrvatski sport doživio većinom lijepe i poneke manje lijepe trenutke, pa kad se netko jednom sjeti pokušati sve to nabrojati, neće imati lak posao. Već i zato što svatko od nas sportove doživljava kroz neku čudnu osobnu prizmu, a pojedinci se usuđuju čak pojedine sportove pogrešnim usporedbama veličati pred drugima, doista ponekad ne birajući riječi. I u medijskom je svijetu postala nekakva općepriznata stvar da su u hrvatskome sportu nogomet, košarka, odbojka, vaterpolo i rukomet iznad ostalih. Prošli sam tjedan pisao o sastanku predstavnika baš tih pet sportova s premijerom, a kako su za ovaj tjedan najavili nastavak razgovora, mogu pretpostaviti da će i premijer nastaviti s takvom mišlju. Nisam, da se ponovim, protiv takvoga stava i takvog pristupa, jer i ostali će sportovi uz ovih pet valjda doći na red, ali sam od onih koji žele sve uključiti u sustav. Jasno, ne bih htio da nam sustav sporta bude takav da svi samo pričaju o tome što treba raditi.

Za početak, možda nije loše ponoviti i ponavljati da u svojem malom segmentu, televizijskog pristupa sportu, Sportska televizija ima neke prijedloge koji su zapravo dosta jeftini, za državu gotovo financijski neprimjetni, a smatramo učinkoviti. Radi se o jednostavnom - stalnom pokazivanju domaćih liga na ekranima televizija za koje vam ne treba dodatnih novaca da biste ih gledali.
Pa možda prođe…

JURA OZMEC

Moglo bi vas zanimati...