Znaju, ne znaju

20/12/21

Znaju, ne znaju

SAŽETAK

Ponekad me stvarno iznenade pojedini savezi i pojedini organizatori sportskih događaja.

Ponekad me stvarno iznenade pojedini savezi i pojedini organizatori sportskih događaja. Dogodi se, naime, da neki sportaši i klubovi, čak i reprezentacije igraju i po 2 utakmice dnevno, čime organizatori apsolutno omalovažavaju natjecatelje i njihove dosege, pa čak i značaj i napore cijeloga sporta ili da se turnir igra tako da ste zadnji danas navečer, a prvi sutradan ujutro, bez puno odmora ili, najnovije, da plivači imaju državno prvenstvo u Rijeci dok su nam najjači plivači na svjetskoj smotri u Abu Dhabiju? Ako ja to razumijem….

Svi nešto cmizdre oko promocije sporta i sportaša, a onda kalendar domaćeg prvenstva preklope s natjecanjem na koje pošalju najjače adute, kao da medijima poručuju – nemojte nas ni doći gledati u Rijeku, ionako nema najboljih? Ajde da se nije znalo do posljednjeg trenutka, pa se baš preklopilo, ali da planirate najjače državno natjecanje u 25 metarskom bazenu istodobno s najjačim svjetskim na istim dionicama? Ili su u plivačkom savezu lani, dok su stvarali kalendar planirali da neće nikoga slati u Emirate? Kako li je tek klubovima čiji su najjači aduti, ako su u reprezentaciji, poslani na svjetsko prvenstvo i ne skupljaju bodove za svoj klub u Rijeci? A i predsjednik saveza je u dalekim nam Ujedinjenim Arapskim Emiratima, hvale se putem Instagrama. I glavna tajnica saveza, uz još jednog trenera, fizioterapeuta, direktora reprezentacije, voditeljicu puta, savjetnika, te na kraju i 3 plivačice i jednog plivača. Super reklama za domaće prvenstvo. Sreća da je sjajni Nikola Miljenić otplivao 50.23 na stotku leptirom, novi apsolutni rekord Hrvatske, plus i neke osobne najbolje rezultate, pa ima dobrih vijesti iz UAE-a. Ruku na srce, apsolutna je činjenica da te rezultate nikad ne bi isplivao na domaćem prvenstvu, a bio bi prvi. No, i ovaj gaf plivačkoga saveza samo je jedan od mnogih na koje kroz godinu, a na žalost i unazad 30 godina hrvatske sportske samostalnosti možete naići. Posebno ako ste u sportu duboko i dugo kao potpisnik ovih redova. Zašto je tome tako? Prvenstveno zato jer većinom u savezima imamo ili one koji ne znaju, ili one koji ne žele znati ili one koji znaju ali baš zato ne rade kako bi trebali. Jasno, uvijek ima i onih o kojima se nikad ne treba negativno izjašnjavati, koji znaju i koji rade sve u korist sporta. Ima ih, vjerujte!

Ne znam kako bih u tom svijetlu „znaju – ne znaju“ okarakterizirao nove zagrebačke odnose u sportu. Vjerojatno zato jer još nisam uživo slušao i gledao gradonačelnika dok govori o sportu. Zadnji put je to bilo na proglašenju sportaša Zagreba, ali nisam bio, pa samo čitam da je bio iznimno pozitivan, čak i obećavao neke dodatne novce ZG sportašima. Ako je tako, onda zagrebački sport ima budućnost. Koliko znam, iz napisa, njemu osobno smetaju novci koje je njegov prethodnik izravno davao uvjetno nazvanim velikim zagrebačkim klubovima. Ponekad, kažu iz gradskih ureda, ti novci nisu završavali baš u sportu, a ponekad su i te kako bili potrebni nekim drugim sportašima u drugim klubovima, ali ih više nije bilo. Kako su takva davanja vjerojatno smetala i ostatku zagrebačkih sportaša, nitko baš neće previše plakati ako se ti izdaci ukinu. Tako se čini. No, ti koji tako zbore zaboravljaju da se tim novcima stvarala sportska povijest ne samo glavnoga grada, nego i Hrvatske i hrvatskoga sporta. To su novci koji su pomagali i u osvajanju nekih europskih, pa i svjetskih i olimpijskih medalja. Dakle, ukidanjem se neće puno postići, osim na gore, ali boljom kontrolom svakako hoće.

Nadam se da je u tom smjeru krenuo i gradonačelnik.

Jura Ozmec